Dok sjedim za kompjuterom,pusec cigaretu i pijuc kavu, prolazi mi kroz glavu pitanje sto je sreca i kako je postici. U biti ne pusim jer mi je je cimer zagrizeni ne pusac,a ne pijem kavu jer je kasno i onda bi si sjebo sutrasnji dan,ali bilo bi kul da je tako jer bi se onda barem malo i u tom trenutku osjecao ispunjeno,ali to nije duhovno ispunjenje to je tjelesno ispunjenje nikotinom i kofeionom koji su btw. stetni. Ugl. spletom okolnosti naso sam se u takoj situaciji da si postavljam zivotna pitanja. Jednom sam naceo temu,sa jednim poznanikom,sto je sreca. On je rekao da je umoran i da bi mu u tom trenutku sreca bila leci negdje u neki fini krevet i odmoriti se. Ali to je trenutni vid srece,to brzo prodje. Kako postici srecu,ali onu dugotrajnu,nije to bas lagano. Probelm je sto ne znam naci odgovor na to pitanje i jos ga uvijek trazim. Ima jedan jako poznati rock bend zove se crno trzite,on je prestao sa djelovanjem,ali nevr mind, citat iz jedne njihove pjesme ide: Nadomak cilju u nadi da shvatim ,ponovo se ne pocetak vratim. Tako i ja pokusavajuc shvatiti,dosao sam do zakljucka,da osobna sreca je na neki nacin varijabla funkcije drugih osoba. Zdravo seljacki receno,osobna sreca,ona dugotrajna,ovisi dosta o drugim ljudima i to je na neki nacin frustrirajuce,zato sto ne mozes upravljati drugima,ja osobno ni sa sobom ne mogu,al dobro sad. U mojoj potrazi za smislom shvatio sam da ako sreca ovisi o drugima,da je kljuc do srece komunikacija,iskrenost i razumjevanje. To je to,na neki nacin ni to nije kljuc ka vjecnoj sreci,ali to je srednjerocna sreca,relativno duza od one kratke,nadam se da sam pravilno spozno i da necu pogrijesiti,rijeci su bitne,kako bi Jim Morrison,rip, rekao the words man,it's the words. Zamislite se?